HSP AS

fade

Hrvatska mora što prije ukinuti tzv. Dan antifašističke borbe jer je to potpuna izmišljotina

02 Srpanj 2017 In Sisačko-moslovačka
Dr. Vlatka Vukelić, dopredsjednica HSP AS, gradska vijećnica u Gradu Sisku, povjesničarka i profesorica na Hrvatskim studijima dala je intervju Hrvatskom tjedniku.
Intervju prenosimo u cijelosti.
 
1) Kod spomen-obilježja 'Križ istine' pokraj društvenoga doma u Novom Selu Palanječkom na rubu šume Brezovica kraj Siska izaslanstvo HSP AS i ove je godine položilo vijence i zapalilo svijeće za sve poginule u toj šumi. Svake godine u ovo vrijeme HSP AS upozorava na sav besmisao obilježavanja, a još više slavljenja 22. lipnja kao Dana antifašizma u rangu državnog praznika. O čemu se tu zapravo radi?
Postoji niz argumenata za to. Naime, s povijesno činjenične strane toga se dana 1941. u šumi Brezovica kod Siska nije dogodilo a ma baš ništa. Dakle, toga dana nije osnovan nikakav Prvi (sisački) partizanski odred, već  je skupina članova lokalne komunističke organizacije u strahu pred viješću da je Njemačka prekršila pakt o nenapadanju i prijateljstvu sa Sovjetskim Savezom pobjegla u šumu. Ono što bi se moglo koliko-toliko nazvati partizanskim odredom od dvadesetak ljudi, formirano je doista u šumi Brezovici, ali sredinom kolovoza i Vlado Janjić Capo im nije bio zapovjednik. Spomenuti praznik nikada se nije slavio u Jugoslaviji, jer se tada forsirao Dan ustanka u Srbu, još jedan povijesno i činjenično nejasan događaj, bitan za hrvatsku tradiciju i povijest jer je tamo počinjen genocid nad hrvatskim življem, a nikakav antifašistički ustanak. Kompleks koji nam je nametnut kao naciji o tome kako trebamo biti „prvi i najveći“ antifašisti potpuno je neutemeljen i treba već jednom biti odbačen. 
Nadalje, ne trebamo dokazivati svoju pripadnost Europi kroz antifašizam. Baš naprotiv, pripadnost europskome krugu dokazana je par stotina godina ranije kada se upravo na taj datum odigrala Bitka kod Siska (22. lipnja 1593.). Značajna, jer je bila prekretnica koja je naznačila zaustavljanje osmanlijskog prodiranja u Europu i prvu veliku pobjedu ujedinjenih kršćanskih snaga Srednje Europe. 
Zašto je stoga važnije populističko obilježavanje marginalnih i upitnih događaja, dok se slavna i povijesno utemeljena hrvatska europska povijest olako zaboravlja? Nije li uostalom vrlo perfidno jedan događaj „oteo“ slavu drugome? Jedan koji simbolizira komunističku Hrvatsku i onaj koji slavi kršćansku Hrvatsku u zajednici europskih naroda, ukazujući na činjenicu kako smo dio europske obitelji puno prije 2013. te kako je taj kulturno-politički krug za Hrvatsku jedini prihvatljiv. Kao dio te zajednice, a ako nam već treba društveno pomirenje, legalno bi bilo obilježavati 23. kolovoza, Europski dan sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima.  
Teza da nam ovo obilježavanje treba kako bismo prikazali da nam je država utemeljena na antifašizmu, nije relevantna, jer suvremena Hrvatska utemeljena je na Domovinskome ratu i upravo se u tome najbolje vidi smisao hrvatske borbe za hrvatsku državu, a protiv svih totalitarnih režima. 
 
2) Kako komentirate ovogodišnje obilježavanje tzv. Dana antifašističke borbe u šumi Brezovica?
 
Već smo uputili dopise ministru Božinoviću i Medvedu na ovu temu, a radi pokretanja postupka za utvrđivanje odgovornosti vezano uz remećenje javnog reda i mira.Ono što smo  mogli vidjeti bilo je dovođenje „publike“ autobusima iz iste i ne znamo otkuda, što je dobro, jer potkrepljuje teoriju kako ovo obilježavanje kod ovog spomenika nije u tradiciji lokalnog stanovništva te mislim kako to sve i govori.  Nemamo ništa protiv obilježavanja Dana antifašističke borbe u Hrvatskoj od strane raznih udruga, predstavnika itd, ali sve dok je navedeno u skladu sa zakonom i ako nije državni praznik. Svjesni razloga zbog kojih je ovaj dan obilježavan u RH od stjecanja njezine nezavisnosti, danas možemo zaključiti kako ti razlozi više ne postoje te ovaj praznik umjesto da ujedinjuje hrvatsko društvo, kako je u početku bilo zamišljeno, samo dodatno utječe na podjelu doktrinama zasićenog naroda. Iz tog smo razloga i uputili apel Vladi RH da se ovaj spomendan ne obilježava kao državni praznik.
 
3) Kako komentirate oštre i agresivne istupe sisačke gradonačelnice Kristine Ikić Baniček? Zna li ona uopće za povijesne činjenice na koje i Vi upozoravate i zašto onda u svojim nastupima i dalje afirmira laži?  
Nikako. To je nemoguće „argumentirati“. Hrvatska stranka prava dr. Ante Starčević oštro osuđuje govore mržnje sisačke gradonačelnice. Nepojmljivo je i nezamislivo da u 21. stoljeću, više od 25 godina od raspada bivše komunističke Jugoslavije, naši sugrađani i hrvatska javnost sluša govore koje kao da je pisao nadobudni korejski komunist. Fašizma nema, a narod je od njega slobodan od 1991. godine. Pojedini, još živi antifašisti, trebaju se ograditi od komunizma, kao represivnog totalitarnog režima, odgovornog za mučenje i smrt mnogih hrvatskih generacija. „Moderni antifašisti“, oni koji nisu bili uopće rođeni dok je Drugi svjetski rat trajao, nositelji su brojnih privilegija i nasljednih mirovina svojih roditelja, baka i djedova. Njima jest cilj dijeliti naciju, jer tako čuvaju stečene privilegije. Da to ne čine, postali bi društveno i politički beskorisni, pa bi i njihove privilegije postale beskorisne. Simboli komunizma, poput komunističkih pozdrava:“Smrt fašizmu“ i slično, evociraju uspomene režima koji je na stratište izvodio civile i ne istomišljenike. Istaknuti simbole komunističkoga režima na tako perfidan način na području šume Brezovice gdje je izvršena egzekucija nad 6000 ljudi ukazuje na sklonost bakanalijama i ne poštivanju istine ni volje hrvatskoga naroda. Posebno nas žalosti što se s jednakim žarom i pijetetom ne odaje počast poginulim hrvatskim vitezovima u Domovinskom ratu. To je velika sramota učinjena gradu koji je bio prva crta bojišnice. Gradu stvarnih, a ne izmišljenih pobjeda.
 
4)  Kako to da je unatoč svemu dobila i drugi mandat u Sisku? 
Činjenica je da je Sisak od kraja Domovinskog rata prilično zapušten grad. Nije bilo vizije, niti dovoljno političke volje, ali ni hrabrosti za novine i promjene. Nema je ni danas, ali aktualna gradonačelnica vrlo spretno manipulira građanima stvarajući privid „rada“, Zapravo koristi resurse koji se njezini prethodnici nisu usudili koristiti i zadužuje grad za ogromna sredstva koja će tek gradonačelnici iza nje otplaćivati. Građani, zasićeni sitnog politikantstva, mnoge njezine „radne akcije“ doživjeli su izrazito pozitivno i to je zapravo dokaz koliko su Siščani željni razvoja grada. Nije Kristina Ikić-Baniček drugi mandat osvojila ideologije radi, već klasičnom premisom „kruha i igara“. Na žalost, mi kao oporba ostali smo zatečeni tim podcjenjivanjem sugrađana i nismo, u političkom smislu, na ovo odgovorili dovoljno drsko, a da bismo bili prepoznatljivi.
5) Kažete da je šuma Brezovica stratište domobrana, Hrvata,… njih oko 6000…. Postoje li nedvojbeni znanstveni dokazi za to?
Desetogodišnje istraživanje poslijeratnih zločina aktivno je u suradnji s MUP-om i koristeći građu Državnog arhiva u Sisku provodio „Hrvatski domobran“. Na temelju istraživanja Adama Zahirovića, autora „Sisačkog žrtvoslova“ napisanog 2006. godine  i Josipa Frkovića, uz konzultacije spomenutih institucija, dokumenata, ali i izjava svjedoka, došlo se do ovog broja žrtava. Dokumentacija o tim istraživanjima pohranjena je i danas u Državnom arhivu u Sisku, dok se dio dokumenata nalazi u privatnome posjedu sina gospodina Zahirovića, Darka. 
 6) Kada će istina konačno prodrijeti u relevantne institucije?
RH pristupila je Europskoj uniji sa željom i ciljem da postane punopravna članica te obitelji u svim segmentima. Parlamentarna skupština Vijeća Europe odlučno osuđuje teška kršenja ljudskih prava koja su počinili totalitarni komunistički režimi te izražava suosjećanje, razumijevanje i priznanje za žrtve tih zločina. Skupština vjeruje da žrtve zločina totalitarnih komunističkih režima koje su još žive, ili njihove obitelji, zaslužuju sućut, razumijevanje i priznavanje njihovih patnji i time Skupština poziva sve komunističke i post-komunističke stranke u svojim državama članicama, koje to još nisu učinile, da ponovno ocijene povijest komunizma i svoju vlastitu prošlost, da se jasno distanciraju od zločina totalitarnih komunističkih režima te da ih potpuno jasno osude. Dakle, treba se okrenuti ka modernim društvenim tendencijama suvremene Europe. Obilježavanjem Europskog dana sjećanja na žrtve svih totalitarnih i autoritarnih režima, Hrvatska se pridružuje većini zemalja članica EU u kojima se, na preporuku Europskog parlamenta, potiče na promišljanje osjetljivih i kompleksnih pitanja zajedničke povijesti i njezina očuvanja kako bi sljedeće generacije mogle iz nje učiti i graditi suživot na temeljima demokracije i uvažavanja temeljnih prava.
Hrvatski sabor je 30. lipnja 2006. godine donio Deklaraciju o osudi zločina počinjenih tijekom totalitarnog komunističkog poretka u Hrvatskoj 1945.-1990. (NN, 76/2006) u kojoj je navedeno da su totalitarni komunistički režimi bili, bez iznimke, označeni masovnim povredama ljudskih prava.
Nadalje, neosporna je činjenica da su tijekom i nakon 1945. godine napravljeni najstrašniji zločini u povijesti hrvatskog naroda. Nikako se jedan zločin ne može opravdati drugim zločinom. Za zločine partizana i komunista na čelu s Titom nad hrvatskim narodom nema opravdanja. Njihov režim je u svojoj biti zločinački što se kasnije pokazalo i primjerom Golog otoka i ubojstvima hrvatskih emigranata gdje su ubijane čitave obitelji i mala djeca (obitelj Ševo). Za zločine u vrijeme komunističke vladavine od 1945. do 1990. do danas nitko nije odgovarao. 
2011. godine donesen je Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata (NN 31/11), koji je ubrzo 2012. godine zamijenjen Zakonom o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja (NN 143/12). Prvi od navedenih zakona jasno ističe kako: „U duhu humanog odnosa prema žrtvi, a u skladu s Rezolucijom o osudi komunizma i komunističkih zločina Vijeća Europe, Republika Hrvatska preuzima brigu u pronalaženju, obilježavanju i dostojnom, trajnom održavanju grobova žrtava komunističkih zločina.“ – Članak 2. Članak 4. Donosi i dodatnu definiciju postupanja sa žrtvama i kaže između ostaloga: „....Pod žrtvama komunističkih zločina podrazumijevaju se i građani ubijeni i umrli nakon završetka Drugog svjetskog rata u logorima, zatvorima ili ubijeni iz političkih razloga na bilo koji način u zemlji i inozemstvu.“ U svrhu navedenoga i svega onoga što ovdje nismo uspjeli navesti osnovan je i Ured za pronalaženje, obilježavanje i održavanje grobova žrtava komunističkog zločina nakon Drugog svjetskog rata. Jedna od značajnih uredbi ovoga ureda bilja je istaknuta u Članku 10.:“Na temelju ovoga Zakona Ured je ovlašten zahtijevati od arhiva, muzeja, crkvenih institucija, upravnih organizacija, političkih organizacija, udruga i drugih pravnih osoba i institucija da joj stave na uvid svu dokumentaciju kojom raspolažu, a koja je bitna za djelatnost samog Ureda. Sve pravne osobe i institucije iz stavka 1. ovoga članka dužne su postupiti po zahtjevu Ureda.“ Donošenjem Zakona o istraživanju, uređenju i održavanju vojnih groblja, groblja žrtava Drugog svjetskog rata i poslijeratnog razdoblja, (NN 143/12) ovaj Ured je ukinut, a provedba Zakona stavljena je pod djelokrug ministarstva nadležnog za branitelje. 
Dakle, treba pod hitno rehabilitirati Zakon o pronalaženju, obilježavanju i održavanju grobova žrtava komunističkih zločina nakon drugog svjetskog rata (NN 31/11) te nam tada neće biti potrebni niti zakoni o arhivima niti radne skupine niti išta od tih politički populističkih „akcija“. Rehabilitacijom ovoga zakona omogućilo bi se dosljedno institucionalno istraživanje kakvo naš napaćeni narod nakon pola stoljeća terora i zaslužuje.
 

Newsletter

AcyMailing: Could not load compat file for J2.5.28This module can not work without the AcyMailing Component

Kontaktirajte nas

Čulinečka 119, 10 000 Zagreb, Hrvatska.

  • Telefon: +385 01 2865 261
  • Fax: +385 01 2865 264

Pratite nas putem

Na društvenim mrežama smo. Pratite nas.
Nalazite se ovdje: Naslovnica Novosti Sisačko-moslovačka Hrvatska mora što prije ukinuti tzv. Dan antifašističke borbe jer je to potpuna izmišljotina