/Dražen Muljević: Na nama je čuvati istinu o Križnom putu!

Dražen Muljević: Na nama je čuvati istinu o Križnom putu!

POŽEGA, 13.05.2018. – Neizrecivi užas koji snažno zrači iz ovih fotografija podsjetnik je na genocid iz svibnja 1945. godine. Ovako je Hrvatska primljena u jednopartijski sistem zemlje bratstva i jedinstva, socijalizma i radničke klase. Gotovo trećina, od tadašnjih 3 miliona Hrvata, pred Titovim partizanima povukla se u Austriju, pod “zaštitom” Winstona Churchilla, koji ih je razoružane vratio u ruke partizanskim koljačima. U kilometarskim kolonama nalazilo se više od pola miliona hrvatskih civila, kao i čitava Hrvatska Domovinska vojska sa naoružanjem.

Krvavi pir komunističkih krvnika započeo je na Bleiburškom polju, 15. svibnja 1945. godine. Na licu mjesta, u prisustvu Engleza koji su Hrvatima garantirali život ako predaju oružje, partizani su iz više mitraljeza pobili tridesetak tisuća Hrvata.

Na sedamdesetu obljetnicu Bleiburškog masakra, nakon svete mise odlučio sam i osobno provjeriti priču koja kaže kako su na Bleiburgu partizani ispucali iz “šaraca” toliko metaka u hrvatske vojnike i civile, da ih i danas možete naći na svakom koraku. I doista, šetajući po Bleiburškom polju, za samo 10 minuta pronašao sam 5 čahura koje su ovdje ležale 70 godina.

Partizani su svoj osvetnički masakr nastavili i ubrzali prelaskom granice. Kod Dravograda je pobijeno više od 50 tisuća Hrvata, kod Maribora oko 70 tisuća, na Kočevskom Rogu 30 tisuća, u Teznom oko 15 tisuća i tako dalje…

Nakon dvadesetak godina proučavanja sve moguće dostupne literature i dokumentacije, sa sigurnošću mogu ustvrditi da je u svibnju 1945. godine tijekom Bleiburškog masakra, i sprovođenja hrvatskih vojnika i civila iz Austrije kroz Sloveniju na izuzetno okrutan način ubijeno oko četvrt miliona (250 tisuća) Hrvata. Daljnjih 250 do 350 tisuća Hrvata pobijeno je na Križnim putevima, iz Slovenije pa sve do Makedonije.

Ukupne hrvatske žrtve neposredno nakon završetka 2. svjetskog rata tako su veće od pola miliona pobijenih duša, a danas u literaturi možete naći i puno veće brojke, sve do milion umorenih Hrvata. Ipak, tu brojku oprezno procjenjujem na više od pola miliona duša, temeljeno na dokumentaciji i izjavama preživjelih svjedoka.

Polovica tih ljudi likvidirana je u tisućama masovnih grobnica koje danas leže širom Hrvatske, BiH, i drugih zemalja bivše Jugoslavije. Konkretno, proučavajući posljedice Križnog puta poratne 1945. i 1946. godine u svojoj županiji – Požeško-slavonskoj, došao sam do nepobitnih podataka.

Formiranjem logora Glates, u Požegi, svibnja 1945. godine, u njega je smješteno 30 tisuća sudionika Križnog puta. Samo na prostoru ove male županije, tijekom 1990-tih je obilježeno tridesetak masovnih grobnica, u kojima leži oko 25 tisuća hrvatskih vojnika i civila, koji su sustavno izvođeni iz logora, u grupama od nekoliko stotina, do nekoliko tisuća, kako bi bili ubijeni na različitim lokacijama. Pravi broj ubijenih u okolici Požege zasigurno je veći, možda i 50 tisuća – no to će u budućnosti biti teško dokazati, zbog već poznate činjenice, da je tijekom 2000-te godine, nakon dolaska Ivice Račana na vlast u RH, trajno suspendirana postojeća komisija za ratne i poratne žrtve.

Ova komisija u Požeštini je odradila veliki posao, ali zbog naprasnog prekida djelovanja nisu provjerene brojne lokacije na kojima se kriju moguće masovne grobnice ostalih žrtava požeškoga logora Glates.

Istinu o najvećem genocidu jednog domicilnog naroda u europskoj povijesti moramo stalno spominjati, kako bi osvjetlili mrak koji se nad njom nadvio za vrijeme 45-godišnje vladavine komunista. Toliko je laži ispričano, napisano i odštampano proteklih sedamdesetak godina da se od takozvane “hrvatske krivnje” nikada nije mogla vidjeti prava slika. Prava slika koja kaže kako je žrtvovana čitava jedna generacija jednog europskog naroda, zbog spleta povijesnih okolnosti koje mu nisu išle u prilog. Jedna druga generacija Hrvata svojim djelovanjem može svijetu pokazati pravu istinu. Ove fotografije neizrecivog užasa mali su dio te priče…